CRKVE I POVIJESNE GRAĐEVINE

PREKO

CRKVICA SV. IVANA - Sakralna baština počinje na trajektnom pristaništu u Preku gdje je crkvica sv. Ivana Krstitelja, sagrađena u kamenu potkraj 11. stoljeća. Prvi spomen crkve sv. Ivana Krstitelja datira iz 1. ožujka 1377. godine, kada se spominje njezin kapelan Grgur. Sačuvana je u izvornom obliku, s dosta kamenog crkvenog namještaja, istražena je i restaurirana. Predstavlja najvrjedniji primjer ranoromaničke arhitekture.

Stara crkva Gospe od Ružarija

Stara crkva Gospe od Ružarija s grobljem sagrađena je 1765. godine na temeljima starije crkve nepoznatog naslovnika koja je, pak, sagrađena na temeljima još starije, ranokršćanske crkve sv. Andrije. Crkva je dorađena 1773. godine, a 24. siječnja 1774. posvetio ju je zadarski nadbiskup Michel Triali. Svetište crkve krasi mramorni barokni oltar, monumentalno svetohranište te pala s prikazom Gospe od Ružarije, sv. Dominika i sv. Klare. Također, u crkvi se nalaze i dva barokna oltara na bočnim stranama – desni oltar posvećen sv. Križu uz palu s prikazom Raspetoga Krista i Kalvarije, dok lijevi oltar donosi prikaz Duša u Čistilištu, što je djelo Francesca Salghetti-Driollija. Crkvu krase i dva kipa – Srca Isusova i Gospe od Zdravlja - postavljena na zidovima s bočne strane. Danas crkva služi pri ukopima na mjesnom groblju, a osim za sprovode, u njoj se povremeno održavaju mise i klanjanje preko tjedna.

Nova crkva Gospe od Ružarija

Nova crkva Gospe od Ružarija sagrađena je 1965. godine, a pripreme za njenu gradnju počele su puno prije, početkom 20. stoljeća, kada su župljani s dubrovačkim biskupom Josipom Marčelićem, Prečaninom, zbog prevelikog broja mještana i pretijesne stare crkve, odlučili kupiti zemljište i započeti gradnju crkve. Posvećena je 1967. godine. Svetište crkve krase oltarni stol, ambon i brončano raspelo autora Josipa Poljana, koje visi na sredini zida iznad oltarne menze, te mozaik koji se nalazi iza oltara. U južnom brodu nalazi se svetohranište te oltari s kipom Srca Isusova i slikom Raspetog Krista s prikazom sv. Ivana Pavla II. Crkvu krase slike mjesnoga slikara Tomislava Košte – slike postaja Križnog puta, Blažene Marije od Propetog Isusa Petković iznad oltara u sjevernoj lađi, sv. Cecilije na pjevačkom koru te slika Navještenja Blažene Djevice Marije koja se nalazi iznad oltara Gospe od Ružarija. Na oltaru Gospe od Ružarije nalazi se i kip Gospe od Ružarija koji se posebno časti u procesiji i u crkvi na blagdan zaštitnice Preka, koji se u mjestu slavi prve nedjelje u listopadu. Do oltara Gospe od Ružarije s bočne strane nalazi se oltar s korpusom mrtvoga Isusa te grobnica dubrovačkog biskupa Josipa Marčelića (1847.-1928.). Nova crkva Gospe od Ružarija glavna je crkva u Preku u kojoj se redovito odvijaju sve nedjeljne i tjedne pobožnosti.

Lavandijere

Priješke lavandijere (preške pralje) - U 19. i početkom 20. stoljeća mnoge su mještanke Preka zarađivale za život svojih obitelji pranjem rublja zadarskoj gospodi. O teškom životu preških pralja svjedoči i tragična smrt 16 lavandijera dana 2. studenog 1891. godine koje su stradale u prevrtanju broda kojim se u Zadar prevozilo čisto rublje spremno za isporuku njihovim vlasnicima.

Lavandijere su po rublje odlazile u ponedjeljak a opranu i izglačanu robu su vlasnicima vraćale subotom u tradicionalnim brodovima - gajetama na jedra ili vesla. Rublje se pralo u posudama (kabao, maštel) uz pomoć pepela i sapuna iz kućne radinosti. Nakon pranja u posudama rublje se nosilo do morske obale na izvor (vrulju) gdje se ispiralo.

Tragedija 2.studenog 1891.Nedaleko od otočića Galevca (Školjića), brod se pod udarom orkanskog juga nagnuo te prevrnuo i potonuo na dubinu od tri metra. Od 31 putnika, stradale su one pralje koje su bile u unutrašnjosti broda, zatvorene palubskim poklopcem koji je štitio njih i rublje od nevremena. Najstarija lavandijera imala je 75 godina a najmlađa 14, među poginulim lavandijerama bile su i dvije trudnice. Taj tragičan događaj uvelike je obilježio daljnu povijest Preka. U čast svim preškim ženama i lavandijerama Preški kipar Anselmo Dorkin napravio je spomenik „Naša Mati“ u Preku na mjestu izvora (vrulje) gdje su lavandijere godinama ispirale rublje.

POLJANA

Romanička crkva sv. Petra prvi put se spominje 1297. godine, a pripadala je prostoru samostana sv. Mihovila.

Crkva Kraljice Mira

Crkvu posvećenu Mariji Kraljici Mira sagradio je i poklonio svom rodnom mjestu don Šime Sturnela. Crkva je posvećena 22. kolovoza 1999. godine na blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice.

SUTOMIŠĆICA

Crkva sv. Grgura prvi put se spominje 10. siječnja 1398. godine, po njoj je nazvan rt na kojemu se nalazi, a dio je posjeda zadarskoga plemića Lombardina de Soppe.

Župna crkva svete Eufemije spominje se 1349. godine, dok se nova spominje 1679. godine. Venecijanski kasnobarokni slikar Giovani Battista Augusti Pitteri koji je dugo živio i stvarao u Zadru za crkvu svete Eufemije naslikao je Medaljone s prizorima Otajstva Presvetog Ružarija. Medaljoni se čuvaju u župnoj crkvi i kulturno su dobro Republike Hrvatske. Oltarna slika uznesenja Blažene Djevice Marije sa sv. Ivanom Krstiteljem, sv. Mihovilom i sv. Eufemijom venecijanskog baroknog slikara Bartolomea Litterinija na glavnom oltaru kulturno je dobro Republike Hrvatske.

Barokni ljetnikovac Lantana zadarske plemićke obitelji Marka Antuna Lantane iz 17. stoljeća prekrasan je primjer venecijanske gradske arhitekture. Ljetnikovac ima bogatu političku povijest. U njemu se održavala svečanost primopredaje dužnosti venecijanskog dužda za Dalmaciju i Albaniju sve do propasti Venecije 1797. godine. U ljetnikovcu je do 1945. godine živjela kontesa Lantana koja je otišla u Italiju, a dvorac ostavila svojim kućepaziteljima.

LUKORAN

Romanička crkva sv. Lovre prvi put se spominje 1075./76. godine, ali i u buli Pape Celestina III. 1195. godine. Lukoran je rodno mjesto fra Šimuna Klimantovića oko 1460.-1520. godine, pisca, glagoljaša. Čuveni su njegovi glagoljaški zbornici, dva se čuvaju u Ruskoj nacionalnoj knjižnici u Petrogradu, a jedna u Zagrebu na Ksaveru.

Barokni ljetnikovac De Ponte zadarske plemićke obitelji De Ponte u Malom Lukoranu sačuvan je u izvornom obliku. U parku iza ljetnikovca hrvatski pjesnik Petar Preradović, u tadašnje vrijeme austrijski časnik u Zadru, udvarao se lijepoj kontesi Paoli De Ponte te je tom prigodom spjevao poznatu hrvatsku budnicu „Zora puca, bit će dana“. U parku je bor pod kojim je Preradović sjedio dok je pisao hrvatsku budnicu. 

GALEVAC

Samostan sv. Pavla Pustinjaka

smjestio se na otočiću Galevcu (Školjiću),udaljenom od Preka na otoku Ugljanu osamdesetak metara. Mještani Preka, redovnici i ostali, Galevac nazivaju Školjić. Po nekim povjesničarima otok su ranije nastanjivali redovnici pavlini, čijem je zaštitniku sv. Pavlu Pustinjaku posvećena samostanska crkva.

Franjevci trećoredci na Školjiću su od 1446. godine. Samostan je u prošlosti nekoliko puta bio pretvoren u lazaret, pa su se redovnici pod cijenu vlastitog života brinuli za oboljele od kuge.

U samostanu je u prvoj polovini 20. st. djelovala gimnazija s pravom javnosti, u kojoj su se školovali mnogi redovnici, a školovala je i više hrvatskih intelektualca različitih zvanja i zanimanja. š

Na otočiću početkom 20.st. je osnovana fratarska, trećoredska gimnazija.

Od 1930. – 1945. godine u samostanu je djelovala i tiskara „Jadran“. Osim redovničkih i vjerskih knjiga,tiskala je i brojne druge knjige potrebne ovom području. Kompleks samostana sadržava: ulaz u samostanski kompleks, crkvu Sv.Pavla Pustinjaka, sakristiju, biblioteku, refektorij, klaustar, izložbenu dvoranu u kojoj se nalazi posebno vrijedna slika "Molitva na Maslinskoj gori" iz 17./18. stoljeća, samostansko groblje, samostanski vrt te sanitarije za posjetioce.

U sezoni, turistima je osigurana mogućnost posjeta samostanskom muzeju. Pošumljavanje otočića je započelo u 19. stoljeću, a danas ga krasi bogata i gusta uglavnom borova šuma.

Crkva sv. Pavla Pustinjaka na Galevcu 

sagrađena je prije Samostana sv. Pavla Pustinjaka i u njoj su boravili pavlini koji su potkraj 14. stoljeća prešli u Ugarsku. Samostan je s crkvom sv. Pavla zadarski nadbiskup Lovro Venier 4. prosinca 1443. godine predao franjevcima trećeredcima. U dvorištu samostana 1912. godine podignuta je kamena spilja Gospe od Lurda s kipom Masabejelske Djevice. U spomen-parku vjerna je kamena replika svetišta u Lurdu. Na obali Galevca 1900. godine podignut je spomenik nastradalim praljama - lavandijerama koje su se utopile 1891. godine pored samog otoka, na putu za Zadar. Samostan ima bogatu zbirku glagoljice, a tu je i ritual fra Šimuna Klimantovića iz 1492. godine - „Regula pokornih bratje i sestar ot kajanja tretoga reda blaženoga Franciska, ku potvrdi Mikula papa četvrti“.

Na otočiću su dva spomen-područja s postavljenim poprsjima povijesnih ličnosti Dalmacije i spomeničko groblje iz 18. stoljeća. 

RIVANJ

Crkvica svete Jelene 

nalazi se na vidikovcu iznad Staroga sela u unutrašnjosti otoka. Sagrađena je prije tristotinjak godina, nakon što se u 16. stoljeću formiralo novo naselje u unutrašnjosti otoka na uzvisini od oko stotinu metara nadmorske visine. Crkvica je i danas u funkciji.

SESTRUNJ

Crkva sv. Petra i Pavla

Župna crkva sv. Petra i Pavla sa grobljem nalazi se na uzvisini izvan mjesta, a sagrađena je 1579. godine. Crkva je obnovljena, a 1991. godine sagrađen je i zvonik.

Crkva Gospe od Zdravlja

Manja crkva sagrađena 1602.godine.