Otok Ugljan nastanjen je u mlađem kamenom dobu. Prvo poznato ime otoka dolazi od Plinija koji kaže: “Nasuprot Zadra nalazi se Lissa”.

U srednjem vijeku otok je nosio ime sv. Mihovila, a današnje ime Ugljan relativno je novijeg datuma. To ime zapravo označava glavni proizvod otoka - maslinovo ulje.

Prvi poznati narod koji je obitavao na Ugljanu bili su Liburni. Oni su u 4. stoljeću prije Krista sagradili naselja na brdima Čelinjak, Kuranj i Sveti Mihovil, čiji se ostaci mogu vidjeti i danas. Rimljani koloniziraju otok Ugljan u 1. stoljeću prije Krista. Kolonisti na novim ugljanskim imanjima grade gospodarsko-stambene zgrade, vile rustice, čiji ostaci, a ima ih desetak, podsjećaju na tadašnje vrijeme.

Najveće su vile na Gospodskoj gomili, prema punti Supetar te Stivanu u Mulinama, gdje su sačuvani ostaci rimskog mlina, postrojenja za preradu maslina. U ranom srednjem vijeku Hrvati naseljavaju Ugljan, o čemu svjedoče ostaci kamenih pleternih ukrasa i niz toponima. Većina zemlje na otoku i dalje je u vlasništvu komune Zadar, koja je dodjeljuje na korištenje ili u vlasništvo najpoznatijim zadarskim plemićkim obiteljima koje na otoku grade stambeno-gospodarske zgrade – ljetnikovce.

U srednjem vijeku Ugljan, kao i Zadar, dolazi pod vlast Mletačke Republike. Početkom 19. stoljeća otokom nakratko vladaju Francuzi pa Austrije koja ostaje na ovom području do pada Austro-Ugarske Monarhije. Od 1918. godine dio je Hrvatske.