Avantura - Otok

Ovo je projekt u sklopu kojeg su uređeni i obilježeni maslinski i biciklistički putovi, sagrađena odmorišta i vidikovci na najatraktivnijim područjima u zaleđu otoka. Projekt prate i nova biciklistička karta te mobilna aplikacija. Sada na otoku postoji više od 100 kilometara biciklističkih i pješačkih staza s različitom tematikom te dvije trail staze. Ovo su neka od odmorišta i vidikovci sa svojim temama:

Odmorište Put antičkih maslina

Otok Ugljan je otok monokulture maslina i maslinika. Procjenjuje se da na njemu ima oko 700.000 stabala maslina.

Ovaj lokalitet je dokaz 2000 godina maslinarstva na otoku Ugljanu. Ovdje su revitalizirane antičke masline u originalnim rimskim parcelama ili centurijama. Rimski katastar izrađen je za cara Klaudija (41.-54. godine). Parcele veličine 710 x 710 metara (jedna centurija) podijeljene su vojnicima i doseljenicima. Pojedine masline nalaze se u desetinama centurije, odnosno parcelama 71 x 71 metara (heredijima) ili parcelama 71 x 35 metara (jugerima).Uz ostale poljoprivredne djelatnosti, jedna od glavnih gospodarskih grana bili su maslinarstvo i proizvodnja ulja.

Današnje maslinike koji se već dva milenija nalaze u originalnim antičkim rimskim parcelama slobodno možemo nazvati maslinici cara Klaudija.

Odmorište Crna suza (Ćinta)

Pojilište Crna suza prirodna je jama u kojoj se skuplja kišnica koju su domaći nekad koristili za napajanje stoke, polijevanje vinove loze i maslinika te ostalih poljoprivrednih kultura. Pojilištem su se koristile ptice i životinje. Oko pojilišta još uvijek su vidljive međe kojima su vlasnici kamenjem označavali granice svojih obradivih površina.

Lokva je dobila ime Crna suza zbog specifične crne boje koja nastaje djelovanjem lišća hrasta crnike, dok je u susjednom Lukoranu lokva Cezunj dobila ime Plava suza jer u određenim dijelovima dana, zbog odsjaja Sunca, poprimi atraktivnu nebesko plavu boju.

Uživajte u netaknutoj prirodi kamenoga otočnog krajobraza, bogato prekrivenog vegetacijom autohtonog dalmatinskog bilja, hrasta crnike, atraktivne mogunje s crvenim slatkim plodovima, mirte, smrdele, bagljiča, uz uređene maslinike u kojima prevladavaju autohtone vrste maslina.

Odmorište Plava suza (Cezunj)

Lokva Cezunj nekad je bila prirodno pojilište životinja dok bi se težaci odmarali vraćajući se s polja. U određenim dijelovima dana lokva poprimi atraktivnu nebesko plavu boju pa je zato dobila ime Plava suza. U obližnjoj Čeprljandi lokva Jama dobila je ime Crna suza zbog specifične crne boje koja nastaje djelovanjem lišća hrasta crnike.

Na otoku Ugljanu raste mnogo ljekovitog i aromatičnog bilja, a većina je samonikla i ljekovita.

Spomenimo samo neke: lavanda (Lavandulaofficinalis), ružmarin (Rosmarinusofficinalis), bosiljak (Ocimumbasilicum), buhač (chrysanthemumcinerariifolium vis), kadulja (Salviaofficinalis), kamilica (Matricariachamomilla), gospina trava (Hypericumperforatum), majčina dušica (Thymusserpyllum).

Osim biljnog svijeta, otok Ugljan poznat je i po mnogim životinjskim vrstama, a važno je naglasiti da nikada nije pronađena niti jedna zmija otrovnica.

Odmorište Vrnj (Koludriško)

Koludriško je u starijim vremenima bilo prirodno pojilište životinja koje bi se tamo okrijepile dok bi se težaci odmarali vraćajući se s polja. Sva prirodna mjesta na otoku u kojima se prirodno skupljala kišnica bila su od velike važnosti, osobito za magarce koje je posjedovala skoro svaka obitelj. Magarci su životinje koje su na leđima prenosile gotovo sav teret iz otočnih maslinika, vinograda i povrtnjaka. Koristili su se i za prijenos drva do kuća, gdje su se zimi grijale mnogobrojne obitelji. Život otočana prije uspostave električne energije bio je zasigurno mnogo prirodniji, društveniji i u velikoj sinergiji s prirodom i životinjama.

Nekoć je ovim putom prolazila i proljetna procesija stanovnika Preka, Poljane i Sutomišćice prema crkvici na sv. Mihovilu, s molitvom za dobar urod na poljima o kojima je ovisio život.

Vidikovac Gora

Prvi i najstariji pisani dokument o nekoj špilji u Hrvatskoj je crkvena listina iz 1096. godine pisana rukom na latinskom jeziku, a predstavlja upravo opis granice posjeda Samostana sv. Krševana iz Zadra na otoku Ugljanu.

To "mjesto" zapravo je špilja koja se nalazi sjeverno iznad zaljeva Željina. Duga je 28 metara, na zapadnoj je strani otoka Ugljana na oko 100 metara nadmorske visine. Špilju je 1952. godine istražio i opisao akademik Mirko Malez.

Dokument iz 1096. godine dokazuje kako su ljudi još prije 900 godina dobro poznavali naše špilje te da su im one, kao što je slučaj na otoku Ugljanu, služile kao orijentiri za označavanje granica posjeda.

Špilja je i danas očuvana u izvornom obliku i pravi je avanturistički izazov, a do nje vodi uređena i označena staza koja počinje s parkirališta ispod Tvrđave sv. Mihovila, šetnjom samo 20-ak minuta u prekrasnom prirodnom okolišu.

Vidikovac Gorina

Na ovoj lokaciji nalazi se odmorište Gorina, na kojemu su se nekoć težaci odmarali vraćajući se s radova u polju. Ovim putom svojedobno je prolazila i proljetna procesija stanovnika Poljane prema crkvici na brdu sv. Mihovila, gdje su vjernici upućivali molitve za dobar urod na poljima.

U polju u podnožju sv. Mihovila nalazi se na desetke bunja (kamenih kućica građenih od neobrađenog kamena, u suhozidu). Neke od njih su skrivene od očiju javnosti, prekrivene makijom, na neprohodnim putovima. Većina bunja na ovome području nastala je u vrijeme procvata vinarske industrije, potkraj 19. i prvih godina 20. stoljeća, a služile su za spremanje alata te kao zaklon od nevremena. Kamene kućice uvijek su bile znak obiteljskog ponosa, poput uredne loze i održavanih maslina. Najčešće su ih gradili vlasnici zemljišta, osim, iznimno, ako su bile zahtjevnije, vičniji graditelji, no takve bunje su u manjini.

Vidikovac Liburni (Čelinjak)

Prvi narod koji je nastanjivao otok Ugljan bili Liburni.

Bavili su se poljoprivredom, stočarstvom i ribolovom. Svi antički tekstovi koji spominju Liburne navode ih kao priznate tradicionalne pomorce i brodograditelje.

U 4. stoljeću prije Krista na brdu Čelinjak sagradili su naselje i utvrdili ga. Bedem veličine 87x25x50 metara građen je od nepravilnog i neobrađenog kamena u suhozidu. U tom utvrđenom prostoru obitavali su u slučaju opasnosti od neprijatelja. S Čelinjaka se pruža pogled na Zadarski kanal, kanal između otoka Ugljana i Dugog otoka te kanal Veliki Ždrelac kao i na susjedne otoke Rivanj i Sestrunj. Stanovnici Čelinjaka mogli su kontrolirati promet kroz kanal Veliki Ždrelac i vidjeti približava li se neprijatelj.

Živjeli su u malim kućicama četvrtastog oblika veličine 4x4 metra i 3x4 metra građenim u suhozidu kao današnje bunje.

Bedem i nekoliko pravokutnih liburnskih kuća sačuvani su do danas.

Vidikovac Sunset (Gominjak)

Još jedno mjesto na otoku Ugljanu idealno za predah i fotografiranje! Da svi prijatelji puknu od ljubomore i odmah krenu za vama…

Iako je izlazak Sunca na otoku Ugljanu opjevan još 1844. godine, i to u stihovima najpoznatijega pjesnika hrvatskoga romantizma Petra Preradovića, tek kad prijeđete na zapadnu stranu otoka i ugledate zalazak – ostat ćete bez riječi.

Zalasci Sunca mogu biti spektakularni u svakom krajoliku, a jedan od najpoznatijih je onaj sa zadarske rive koji je posebno nahvalio legendarni filmski redatelj Alfred Hitchcock. Ipak, kada Sunce pada u more, nestajući u obrisima brojnih otoka na horizontu, znate da je to trenutak koji ste sanjali. Da je to razglednica vašega života, uspomena koju želite sačuvati zauvijek. Samo vaša čarolija, jer, zapamtite, ne postoje dva ista zalaska sunca!

Zato, zastanite na trenutak i povežite se s prirodom! Tu, na otoku Ugljanu, između Lukorana i Ugljana…

Vidikovac Napoleonova kapa (Završće)

Završje ili Počivalište u starijim je vremenima bilo odmorište na kojemu su umorni težaci počivali (odmarali se) kad bi se s polja vraćali kućama. Na tome mjestu razmjenjivale su se priče i legende ovoga kraja. Da se vratimo samo 60 godina u natrag, ispred nas bi bio prizor Zadarskoga kanala s brojnim jedrima gajeta, leuta, kaića, bracera i trabakula. Težaci koji su ovdje zastajali nakon povratka iz maslinika, već za nekoliko dana brodovima bi odlazili obrađivati svoje prekomorske posjede u bližoj okolici Zadra. Razmjenjivali bi ulje za drugu robu ili vrijednosti te odlazili raditi kod zadarskih vlastelina i gospodskih obitelji. S odmorišta se pruža prekrasan pogled na otok Ošljak, čija vizura podsjeća na Napoleonovu kapu i, kao takvo, ovo odmorište idealno je mjesto na kojemu možete napraviti selfie i pohvaliti se prijateljima gdje ste bili!

Vidikovac Željina

S jugozapadne strane Tvrđave sv. Mihovila (263 m) nalazi se brežuljak Željina (219 m) čije se podnožje sastoji od niza litica. Stijena Željina u najvišoj točki doseže 59 metara i na njoj je postavljeno više od 30 ruta za penjanje. Atraktivna je i zanimljiva za penjače jer je otvorena cijele godine, za razliku od većine drugih stijena.Jesen, zima i proljeće savršena su godišnja doba za penjanje na Željinu zbog blagih temperatura, potpuno sunčane pozicije te malo kišnih dana.

Speleološka istraživanja u Hrvatskoj imaju dugu povijest. Zanimljivo je da prvi pisani podatak o hrvatskoj špilji datira iz 1096. godine – crkveni spis na latinskom jeziku u kojemu se spominje špilja Željina na otoku Ugljanu. Duga je 28 metara, na oko 100 metara nadmorske visine, 500 metara sjeverno od zaljeva Željina. Špilju je 1952. godine istražio i opisao akademik Mirko Malez.

Odmorište Svitla

Uvala Svitla nalazi se ispod brda Vela straža. Nekoć je služila kao sigurno pristanište mještanima otoka Iža koji bi preko Preka putovali u Zadar. Uvala je dobila ime po običaju paljenja svjetala koja bi signalizirala susjednom otoku Ižu da netko očekuje povratni prijevoz na otok. Za poziv mještanima Malog Iža vatra se palila na južnoj punti uvale Svitla, dok bi se za dozvati mještane Velog Iža vatra palila na sjevernoj punti. Takav način povezivanja Iža s kopnom preko otoka Ugljana funkcionirao je sve do uspostave trajektnih i brodskih linija. Zbog velike izloženosti suncu te zaklonu od bure, Svitla je popularno mjesto za one koji se sunčaju i kupaju već u rano proljeće ili, pak, u kasnu jesen.

U pećini iznad uvale, prema legendi, skromno i pobožno živio je pustinjak Boško, koji je zbog svog osebujnog načina života svečano pokopan u crkvi sv. Lovre u Lukoranu

Odmorište Antička uljara

U mjestu Ugljan, u zaseoku Muline, ostaci su antičke uljare iz 1. stoljeća, kao dokaz dva milenija maslinarstva i proizvodnje maslinova ulja na otoku. Na lokalitetu je znanstveno istražena i obrađena proizvodnja maslinova ulja i vina na pet najjačih tijeskova za tiještenje maslina na Mediteranu.

U Mulinama je prvi put u povijesti primijenjen Mulinski tijesak koji je zamijenio dotadašnji tzv. Katonov tijesak. Uljara je radila do 4. stoljeća. Primijenjen je i postupak čuvanja maslina u moru do prerade. Tim postupkom masline su se uoči prerade čuvale od truljenja i propadanja. Novo maslinovo ulje, ugodnijeg okusa od uobičajenog, na tržištu je dobro prihvaćeno te postaje najcjenjenije ulje Rimskog carstva pod imenom Oleum Liburnicum, a opisuje ga rimski pisac Apicije u 4. stoljeću. Ostali proizvođači imali su recept za njegovo patvorenje jer nisu znali zašto je ono drukčije od ostalih ulja.

Galerija