Utvrda sv. Mihovila

Na brdu Sv. Mihovil u Preku na otoku Ugljanu nalaze se ostatci istoimene srednjovjekovne utvrde koja je kroz povijest imala važnu ulogu, osobito za vrijeme mletačke opsade grada Zadra 1345. i 1346. godine. Zbog svog teško pristupačnog položaja bila je pogodna kao izvidnica te je mnogo doprinijela obrani grada s mora. Utvrda se prvi put spominje sredinom 14. st., a vjerojatno je nastala na temeljima starije utvrde iz 6. st. Na prostoru utvrde se nekada nalazio i benediktinski samostan sv. Mihovila (12. st. i djelovao do 15. st.) s istoimenom crkvicom. Od prodaje Dalmacije Mletačkoj Republici počinje propadanje tvrđave. Bombardirana je za vrijeme Drugog svjetskog rata. Za vrijeme Domovinskog rata 1991. tvrđava je raketirana.

U prošlosti, mještani Preka i ostalih mjesta na otoku povodom blagdana sv. Mihovila Arkanđela hodočastili su u crkvicu sv. Mihovila gdje bi se svečano slavila sv. misa (crkvica je srušena u II. svjetskom ratu), a brdo Sv. Mihovil i danas je omiljeno izletište mnogih mještana te domaćih i stranih posjetitelja.

Do utvrde Sv. Mihovil vodi 3 km duga asfaltna cesta pogodna za automobile, bicikle ili pješake. Utvrda je posebna po pogledu koji pruža na više od 200 otoka zadarskog arhipelaga i na NP Kornati. S jugozapadne strane Sv. Mihovila nalazi se brežuljak Željina na kojem je postavljeno više od 40 ruta za penjanje. Željina je otvorena tijekom cijele godine, a jesen, zima i proljeće savršena su godišnja doba za penjanje zbog blagih temperatura i malo kišnih dana.

Crkvica sv. Ivana

Sakralna baština počinje na trajektnom pristaništu u Preku gdje je crkvica sv. Ivana Krstitelja, sagrađena u kamenu potkraj 11. stoljeća. Prvi spomen crkve sv. Ivana Krstitelja datira iz 1. ožujka 1377. godine, kada se spominje njezin kapelan Grgur. Sačuvana je u izvornom obliku, s dosta kamenog crkvenog namještaja, istražena je i restaurirana. Predstavlja najvrjedniji primjer ranoromaničke arhitekture.

Ljetnikovac obitelji Crnica - Jardin

Preko je jedno od omiljenih ljetovališta zadarskog plemstva. Do danas je očuvan ljetnikovac obitelji Crnica s prekrasnim renesansnim vrtom Crnica koji krase lovor, crnika i pinije, a u kompleksu je imao maslinik i mlin za masline.

U 15. st. gradnju započinje kapetan mletačke vojske Vuko Crnica, a 1666. konačno je dovršen. Kuću Crnica kupio je zadarski slikar Franjo Salghetti Drioli koji obožavao slikati vizure Preka i lokalne stanovnike. U ljetnim mjesecima možete posjetiti vrt Jardin koji je u privatnom vlasništvu.

Stara crkva Gospe od Ružarija

Stara crkva Gospe od Ružarija s grobljem sagrađena je 1765. godine na temeljima starije crkve nepoznatog naslovnika koja je, pak, sagrađena na temeljima još starije, ranokršćanske crkve sv. Andrije. Crkva je dorađena 1773. godine, a 24. siječnja 1774. posvetio ju je zadarski nadbiskup Michel Triali. Svetište crkve krasi mramorni barokni oltar, monumentalno svetohranište te pala s prikazom Gospe od Ružarije, sv. Dominika i sv. Klare. Također, u crkvi se nalaze i dva barokna oltara na bočnim stranama – desni oltar posvećen sv. Križu uz palu s prikazom Raspetoga Krista i Kalvarije, dok lijevi oltar donosi prikaz Duša u Čistilištu, što je djelo Francesca Salghetti-Driollija. Crkvu krase i dva kipa – Srca Isusova i Gospe od Zdravlja - postavljena na zidovima s bočne strane. Danas crkva služi pri ukopima na mjesnom groblju, a osim za sprovode, u njoj se povremeno održavaju mise i klanjanje preko tjedna.

Nova crkva Gospe od Ružarija

Nova crkva Gospe od Ružarija sagrađena je 1965. godine, a pripreme za njenu gradnju počele su puno prije, početkom 20. stoljeća, kada su župljani s dubrovačkim biskupom Josipom Marčelićem, Prečaninom, zbog prevelikog broja mještana i pretijesne stare crkve, odlučili kupiti zemljište i započeti gradnju crkve. Posvećena je 1967. godine. Svetište crkve krase oltarni stol, ambon i brončano raspelo autora Josipa Poljana, koje visi na sredini zida iznad oltarne menze, te mozaik koji se nalazi iza oltara. U južnom brodu nalazi se svetohranište te oltari s kipom Srca Isusova i slikom Raspetog Krista s prikazom sv. Ivana Pavla II. Crkvu krase slike mjesnoga slikara Tomislava Košte – slike postaja Križnog puta, Blažene Marije od Propetog Isusa Petković iznad oltara u sjevernoj lađi, sv. Cecilije na pjevačkom koru te slika Navještenja Blažene Djevice Marije koja se nalazi iznad oltara Gospe od Ružarija. Na oltaru Gospe od Ružarije nalazi se i kip Gospe od Ružarija koji se posebno časti u procesiji i u crkvi na blagdan zaštitnice Preka, koji se u mjestu slavi prve nedjelje u listopadu. Do oltara Gospe od Ružarije s bočne strane nalazi se oltar s korpusom mrtvoga Isusa te grobnica dubrovačkog biskupa Josipa Marčelića (1847.-1928.). Nova crkva Gospe od Ružarija glavna je crkva u Preku u kojoj se redovito odvijaju sve nedjeljne i tjedne pobožnosti.

Samostan sv. Pavla Pustinjaka

Samostan sv. Pavla Pustinjaka smjestio se na otočiću Galevcu (Školjiću),udaljenom od Preka na otoku Ugljanu osamdesetak metara. Mještani Preka, redovnici i ostali, Galevac nazivaju Školjić. Po nekim povjesničarima otok su ranije nastanjivali redovnici pavlini, čijem je zaštitniku sv. Pavlu Pustinjaku posvećena samostanska crkva.Franjevci trećoredci na Školjiću su od 1410. godine. Samostan je u prošlosti nekoliko puta bio pretvoren u lazaret, pa su se redovnici pod cijenu vlastitog života brinuli za oboljele od kuge.U sezoni, turistima je osigurana mogućnost posjeta samostanskom muzeju. Pošumljavanje otočića je započelo u 19. stoljeću, a danas ga krasi bogata i gusta uglavnom borova šuma.

Crkva sv. Pavla Pustinjaka sagrađena je prije samostana sv. Pavla Pustinjaka i u njoj su boravili pavlini koji su potkraj 14. stoljeća prešli u Ugarsku. Samostan je s crkvom sv. Pavla zadarski nadbiskup Lovro Venier 4. prosinca 1443. godine predao franjevcima trećeredcima. U dvorištu samostana 1912. godine podignuta je kamena spilja Gospe od Lourdesa s kipom Masabejelske Djevice. U spomen-parku vjerna je kamena replika svetišta u Lourdesu.U samostanu je u prvoj polovini 20. st. djelovala gimnazija s pravom javnosti, u kojoj su se školovali mnogi redovnici, a školovala je i više hrvatskih intelektualca različitih zvanja i zanimanja. Samostan ima bogatu zbirku glagoljice, a tu je i ritual fra Šimuna Klimantovića iz 1492. godine - „Regula pokornih bratje i sestar ot kajanja tretoga reda blaženoga Franciska, ku potvrdi Mikula papa četvrti“.Od 1930. do 1945. godine u samostanu je djelovala i tiskara „Jadran“. Osim redovničkih i vjerskih knjiga, tiskala je i brojne druge knjige potrebne ovom području. Kompleks samostana sadržava: ulaz u samostanski kompleks, crkvu sv. Pavla Pustinjaka, sakristiju, biblioteku, refektorij, klaustar, izložbenu dvoranu u kojoj se nalazi posebno vrijedna slika "Molitva na Maslinskoj gori" iz 17./18. stoljeća, samostansko groblje, samostanski vrt te sanitarije za posjetioce.

Lavandijere

Priješke lavandijere (preške pralje) - U 19. i početkom 20. stoljeća mnoge su mještanke Preka zarađivale za život svojih obitelji pranjem rublja zadarskoj gospodi. O teškom životu preških pralja svjedoči i tragična smrt 16 lavandijera dana 2. studenog 1891. godine koje su stradale u prevrtanju broda kojim se u Zadar prevozilo čisto rublje spremno za isporuku njihovim vlasnicima.
Lavandijere su po rublje odlazile u ponedjeljak, a opranu i izglačanu robu vlasnicima su vraćale subotom u tradicionalnim brodovima - gajetama na jedra ili vesla. Rublje se pralo u posudama (kabao, maštel) uz pomoć pepela i sapuna iz kućne radinosti. Nakon pranja u posudama rublje se nosilo do morske obale na izvor (vrulju) gdje se ispiralo.

Tragedija se dogodila 2.studenog 1891. nedaleko od otočića Galevca (Školjića), brod se pod udarom orkanskog juga nagnuo te prevrnuo i potonuo na dubinu od tri metra. Od 31 putnika, stradale su one pralje koje su bile u unutrašnjosti broda, zatvorene palubskim poklopcem koji je štitio njih i rublje od nevremena. Najstarija lavandijera imala je 75 godina a najmlađa 14, među poginulim lavandijerama bile su i dvije trudnice. Taj tragični događaj uvelike je obilježio daljnju povijest Preka. U čast svim preškim ženama i lavandijerama preški kipar Anselmo Dorkin izradio je spomenik „Naša Mati“ u Preku na mjestu izvora (vrulje) gdje su lavandijere godinama ispirale rublje.

Crkvica sv. Petra u Poljani

Crkvica sv. Petra nastala je od srušene crkvice na Tvrđavi sv. Mihovila 1297. Legenda laže da su svećenici na rukama i magarcima nosili ostatke kamenja s utvrde i na prekrasnom mjestu sazidali novu crkvicu posvećenu sv. Petru. U Poljani se do današnjih dana na blagdan sv. Petra 29. lipnja slavi Petrova.

Crkva Kraljica Mira

Crkvu posvećenu Mariji Kraljici Mira sagradio je i poklonio svom rodnom mjestu don Šime Sturnela. Crkva je posvećena 22. kolovoza 1999. godine na blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice.

Crkva sv. Grgura u Sutomišćici

Crkva sv. Grgura u Sutomišćici prvi put se spominje 10. siječnja 1398. godine, po njoj je nazvan rt na kojemu se nalazi, a dio je posjeda zadarskoga plemića Lombardina de Soppe.

Župna crkva svete Eufemije

Župna crkva svete Eufemije spominje se 1349. godine, dok se nova spominje 1679. godine. Venecijanski kasnobarokni slikar Giovani Battista Augusti Pitteri koji je dugo živio i stvarao u Zadru za crkvu svete Eufemije naslikao je medaljone s prizorima Otajstva Presvetog Ružarija. Medaljoni se čuvaju u župnoj crkvi i kulturno su dobro Republike Hrvatske. Oltarna slika uznesenja Blažene Djevice Marije sa sv. Ivanom Krstiteljem, sv. Mihovilom i sv. Eufemijom venecijanskog baroknog slikara Bartolomea Litterinija na glavnom oltaru kulturno je dobro Republike Hrvatske.

Barokni ljetnikovac Lantana

Barokni ljetnikovac Lantana u Sutomišćici zadarske plemićke obitelji Marka Antuna Lantane iz 17. stoljeća prekrasan je primjer venecijanske gradske arhitekture. Ljetnikovac ima bogatu političku povijest. U njemu se održavala svečanost primopredaje dužnosti venecijanskog dužda za Dalmaciju i Albaniju sve do propasti Venecije 1797. godine. U ljetnikovcu je do 1945. godine živjela kontesa Lantana koja je otišla u Italiju, a dvorac ostavila svojim kućepaziteljima.

Romanička crkva sv. Lovre Lukoran

Romanička crkva sv. Lovre prvi se put spominje 1057. godine, a njen zvonik krije glagoljski natpis. To je najstarija crkva na području Lukorana. Lukoran je rodno mjesto fra Šimuna Klimantovića (1460.g.-1520.g.) pisca, glagoljaša. Čuveni su njegovi glagoljaški zbornici, dva se čuvaju u Ruskoj nacionalnoj knjižnici u Petrogradu, a jedan u Zagrebu na Ksaveru.

Barokni ljetnikovac De Ponte

Barokni ljetnikovac De Ponte zadarske plemićke obitelji De Ponte u Malom Lukoranu sačuvan je u izvornom obliku. U parku iza ljetnikovca hrvatski pjesnik Petar Preradović, u tadašnje vrijeme austrijski časnik u Zadru, udvarao se lijepoj kontesi Paoli De Ponte te je tom prigodom spjevao poznatu hrvatsku budnicu „Zora puca, bit će dana“. U parku je bor pod kojim je Preradović sjedio dok je pisao hrvatsku budnicu.

Ljetnikovac obitelji Salghetti

Veli Lukoran čuva ljetnikovac obitelji Salghetti koji je u 17. stoljeću dao podignuti zadarski kanonik Francesco Mazarachi. U sklopu ljetnikovca nalazi se kapela posvećena Bogorodici i sv. Antunu Padovanskom iz 18. stoljeća.

Crkvica sv. Jelena na Rivnju

Crkvica sv. jelene nalazi se na vidikovcu iznad staroga sela u unutrašnjosti otoka. Sagrađena je prije tristotinjak godina, nakon što se u 16. stoljeću formiralo novo naselje u unutrašnjosti otoka na uzvisini od oko stotinu metara nadmorske visine. Crkvica je i danas u funkciji. 18. kolovoza na Rivnju se slavi blagdan svete Jelene, zaštitnice mjesta.

Crkva sv. Petra Sestrunj

Otok Sestrunj ima čak dvije crkve. Cijelim naseljem dominira crkva sv. Petra, zaštitnika Sestrunja. 1603. godine gradi se crkvica Gospe od Zdravlja, a pri crkvici djeluju bratovštine. To su udruženja mještana koja brinu o životu na otoku i pomažu jedni drugima. Geslo bratovštine Gospe od Zdravlja glasilo je: „Tko beštima ili krade isključuje se iz bratovštine.“

Crkva sv. Marije

Iako malen Ošljak je bio naseljen još u antičko doba o čemu svjedoče ostatci antičke vile. U sklopu vile smjestila se ranosrednjovjekovna crkvica sv. Jeronima iz VI. st. Crkvica je pregrađena u XV. stoljeću i danas posvećena Marijinom Uznesenju. Stanovnici otoka posebno štuju blagdan Vele Gospe 15. kolovoza.

Samostan sv. Jeronima

Samostan sv. Jeronima – posjeti crkvu i samostan sv. Jeronima na Ugljanu u predjelu Mostir jer su jedan od najljepših primjera otočke arhitekture 15. st. u Dalmaciji i uzor ostalim gradnjama na zadarskom području toga vremena. Sveti Jeronim poznat je kao zaštitnik Dalmacije. 1430. izgrađeni su crkva i samostan, a njegovu izgradnju pomagale su zadarske plemićke obitelji. Posebnu brigu o ugljanskom biseru vodila je zadarska obitelj Benja koja je iznjedrila brojne intelektualce i svećenike.

Nakon izgradnje samostan je pripao redu Male braće, a od 1933. do današnjih dana vode ga sestre Družbe Kćeri Milosrđa. Samostan krije brojne vrjednote, a jedna od najistaknutijih je Ugljanski poliptih – najvrjednija gotička slika hrvatskog srednjovjekovlja slikara Ivana Petrova. U klaustru iz 16. stoljeća održavaju se koncerti, a samostan je moguće posjetiti za vrijeme ljetnih mjesecima.

Ostatci vile rustike i replika antičkog mlina

U šarmantnom zaseoku Muline nalaze se ostatci kasnoantičke vile rustike iz 1. stoljeća s prostorima ladanjsko-gospodarske namjene i pogonom za obradu maslina. Mulinski tijesak bio je jedan od najjačih tijeskova za tiještenje maslina na Mediteranu. Uljara je radila do 4. st., a ulje koje se proizvodilo krasio je naziv liburnsko ulje (Oleum Liburnicum). To je bilo najdragocjenije ulje Rimskoga Carstva. Opisuje ga pisac Apicije u 4. st. Ostali proizvođači imali su recept za njegovo patvorenje jer nisu znali u čemu je tajna liburnskog ulja. Tradicija liburnskog ulja i danas se nastavlja na otoku.

Crkva sv. Kuzme i Damjana

Crkva sv. Kuzme i Damjana zavjetna je crkvica u zaseoku Guduće na Ugljanu stara više od 400 godina (sagrađena je u 11. st. ili 12. st. u kasnoj predromanici). Legenda kaže da je Torricella, mornar s potonulog broda, na mjestu crkvice našao spas i sagradio Božji hram u zahvalu. Najstarija je sačuvana crkva u mjestu Ugljan. Crkvica je posvećena liječnicima i mučenicima iz prvih kršćanskih vremena.

Crkva sv. Hipolita i Kasijana

Crkva sv. Hipolita i Kasijana nalazi se u zaseoku Varoš u središtu mjesta Ugljan. Sagrađena je u 11. ili 13. stoljeću, a kasnije preuređena u gotičkom stilu. U dokumentima prvi put se spominje 1374. godine. Unutrašnjost je krasi kasnobarokni oltar.

Crkva Svih Svetih

Na putu između Gornjeg Sela i uvale Sušica naći ćete crkvicu Svi Sveti koja je posvećena i svetom Roku. Od 1454. godine očuvalo se hodočašće sv. Roku, zaštitniku od kužnih bolesti.

Ljetnikovac "Beršić"

Pogledaj ljetnikovac obitelji Califfi u Gornjem Selu jer je danas potpuno obnovljen. 1623. Jakov Califf, predstavnik talijanske trgovačke obitelji, gradi ladanjsku kuću s dvorištem koja je imala i kulu, prostrani vrt renesansnog tipa i gospodarske građevine jer je na mjestu jako plodne zemlje. U novije je vrijeme restauriran i nosi ime košarkaša svjetskog glasa Dvor „Krešimir Ćosić“.

Starokršćanska bazilika

Sagrađena je u 5.st. kao trobrodna rustična bazilika sa polukružnom apsidom, kasnije su sa strane dodane cele (male prostorije) a pri kraju 5. st. uz jednu celu dodana je okrugla poligonalna (peterostrana) apsida. Debela vodonepropusna žbuka ukazuje da je služila kao baptisterij (krstionica). Prema povijesnim podacima u njoj se vršila služba do sredine 18.st. kada je posvećena sv. Ivanu po čemu cijeli lokalitet nosi ime Stivon. Svojom povijesnom i duhovnom vrijednosti ova posebna lokacija omogućuje posjetiteljima da urone u početke kršćanstva na otoku.

Ostatci crkve sv. Petra

Sam kraj tj. rt otoka dobio je naziv po toj crkvi i sačuvan je ranosrednjovjekovni izgovor crkve Supetar. Sačuvani su joj zidovi do visine 1,5 m. U unutrašnjoj žbuci je ispisan križ i godina 1510.god. Po stilu gradnje puno je starija i spada u romanički krug graditeljstva. Krajnji rt otoka, Rt sv. Petar, možete doživjeti pješačenjem ili vožnjom biciklom. Početak rute je uvala Sušica koja vas uz obalu vodi do ostataka crkvice sv. Petra. Možete se popeti na vidikovac, brdo Vela glava i uz obalu zaokružiti rutu.