Otok Ugljan povijest

Otok Ugljan naseljen je od prapovijesti. Liburni nastanjuju područje otoka Ugljana, Rivnja i Sestrunja. Na vrhovima brda možete vidjeti liburnske gradine. Za vrijeme rimske vlasti na otoku nastaju poljoprivredni posjedi i vile rustike, a na otoku Ugljanu do danas je očuvana i vidljiva rimska centurijacija poljoprivrednog prostora. Hrvatsko stanovništvo nastanjuje otoke u 7. st. U srednjem vijeku nastaju brojne crkvice na otoku. Većina zemlje na otoku i dalje je u vlasništvu komune Zadar koja je dodjeljuje najpoznatijim zadarskim plemićkim obiteljima koje na otoku grade stambeno-gospodarske zgrade – ljetnikovce.

Stari hrvatski naziv otoka glasi Uljan/Uglan. Sam naziv upućuje na jako dugu tradiciju proizvodnje maslinovog ulja na otoku. U srednjem vijeku otok se naziva Insula Sancti Michaelis (otok Svetog Mihovila), a u 16. stoljeću Lissa ili Isola de Zara. Najzastupljenije znanstvena tvrdnja je da je Ugljan dobio ime po rimskom posjedniku Geliju jer naziv otoka dolazi pojma praedium Gellianum sa značenjem Gelijev posjed. U antičko doba pisac Plinije Stariji zove ga imenom Issa „…contra Jadera est Issa…“

U novom vijeku od skromnog života otočnog stanovništva odudara raskoš ljetnikovaca zadarskog plemstva koje u ljepoti otoka pronalazi oazu mira. U 19. st. otok živi životom težaka i ribara. Preživljavanju obitelji pomažu i otočke žene koje pranjem rublja zadarskoj gospodi doprinose kućanstvima.

Završetkom Prvog svjetskog rata otok Ugljan našao se odvojen od svog administrativnog središta, grada Zadra, a Zadarski kanal postaje granica između dvije države. U Drugom svjetskom ratu otočni čovjek podnio je velike žrtve za oslobođenje otoka od strane vlasti. Od 1991. do 1995. godine u Hrvatskoj je bio Domovinski rat. Tada je osnovana slobodna i demokratska Republika Hrvatska. 1993. godine otok Ugljan dobio je svoja tri administrativna središta, tri općine: Općina Preko, Općina Kali i Općina Kukljica. Od 2013. otok Ugljan je unutar velike europske obitelji.

Galerija